|
Poll | | Omileljeni lik u Seriji? | Jack | | 13% | [ 16 ] | Sawyer | | 25% | [ 31 ] | Kate | | 9% | [ 11 ] | Sayid | | 6% | [ 7 ] | John Lock | | 11% | [ 14 ] | Shannon | | 0% | [ 0 ] | Boon | | 2% | [ 2 ] | Desmond | | 7% | [ 9 ] | Mr.Eko | | 2% | [ 2 ] | Ana Lucia | | 1% | [ 1 ] | Libby | | 0% | [ 0 ] | Michael | | 0% | [ 0 ] | Walt | | 0% | [ 0 ] | Juliet | | 4% | [ 5 ] | Charlie | | 3% | [ 4 ] | Hurley | | 8% | [ 10 ] | Jin | | 0% | [ 0 ] | Sun | | 0% | [ 0 ] | Benjamin Linus | | 8% | [ 10 ] | Claire | | 1% | [ 1 ] | Neko drugi | | 1% | [ 1 ] |
| Укупно гласова : 124 |
|
| Теме |
---|
Deveto poglavlje: Oni dolaze
Prošlo je dva dana od kako smo pronašli Dezmonda u „rupi“. Nakon nekoliko sati od kako smo ušli, Harli je pronašao nešto što se svima veoma dopalo. Bio je to odvojeni hodnik, malo dalje od glavnog. U dnu tog hodnika bila su manja vrata, a iza njih brdo hrane. Da! Hrane! Mislim da su svi koji su bili na ostrvu zaboravili u tom trenutku gde su. Bilo im je dovoljno samo malo hrane da ponovo živnu.
Ja sam batalio pomoć. Bio sam sto posto siguran da spas... |
Osmo poglavlje: Peščani sat
Bilo je jako mračno kada sam se spustio u otvor. Svega mi, bio je dubok nekih deset metara. Od Kejt nije bilo ni traga ni glasa. Njena baklja je bila na podu, tek što je gorela. Kada sam se približio malo ona se ugasila. Čuo sam da me Sojer i Džek dozivaju ali nisam mogao da reagujem. Ni sam ne znam šta sam mislio, jedino mi je bilo važno da pronađem Kejt. Kao što rekoh, bilo je previše mračno. Držao sam se za zid pokušavajući da stignem ni sam ne znam gde.... |
Sedmo poglavlje: Kako doš'o, tako poš'o
Mrak je već počeo da pada kada sam krenuo ka džungli da vidim šta će uraditi sa bombom i otvorom. Sa mnom su išli Bun i Čarli. Usmeravao sam ih, ne znam ni sam kako. Nekako sam došao do ideje da je Rejčej Blejk htela da baš ja pronađem otvor u zemlji, baš onu noć kad se pojavila u belom. Setio sam se da je stajala baš na tom mestu. Šta je zapravo htela da mi kaže? Da li je htela baš to da mi pokaže ili sam ja zapravo sve to sanjao. Pomalo izmoren... |
Šesto poglavlje: Životinje ne govore
Čarli je stajao iznad mene posmatrajući kako kopam rukama ne bih li video šta se nalazi ispod zemlje. Zapravo, bio je to velik komad metala koji je po svemu ličio na stara, teška vrata . Nakon što sam mu rekao da ne stoji samo i da mi pomogne, Čarli je ubrzo seo na zemlju pokušavajući da kopa. Zaista su se čudne stvari dešale ovde. Ovo mi nije trebalo.
„Šta misliš šta je, Čarli?“ Pitao sam ga dok mi se znoj sa čela slivao niz lice.
|
Peto poglavlje: Zvuk mrtve tišine
Ono što sam jedino mogao da radim na pustom ostrvu, jeste da brojim dane. Bio je osmi dan kako se naš avion srušio. Osmi dan! Osam dana bez Lane! Sećam se da me je pitala koju majicu da obuče za avion. Rekao sam joj da obuče plavu, oči su joj tada lepše. Sajida nije bilo tri dana. Otišao je u džunglu da traži izgubljenu ženu, za koju nismo znali da li je još uvek živa. Po meni, nikog više nije bilo na ostrvu. Sve dok se Sajid nije vratio govoreći... |
Četvrto poglavlje: Pepeo pepelu
04.08. 2003.
23:42
Rejčel Blejk sam upoznao u kompaniji u kojoj sam tražio posao. Tada mi se predstavila kao devojka koja je došla na razgovor. Rekla je da će da se kandiduje za mesto glavne sekretarice Tomasa Mitelverka, za područije cele Australije . Iako se dobro sećam da to mesto nije bilo slobodno, bar ne u oglasima, ona je to vešto tvrdila. Rejčel je bila niska, mršava devojka, sa krupnim očima. Rođena je u... |
Treće poglavlje: Čistilište 22.09.2004.04:52hBila je noć. Nebo je bilo potpuno tamno. Pogledao sam kroz prozor i video samo krilo aviona koje je isprekidano svetlucalo u mraku. Samo to se moglo videti. Ponekad bi mi se učinilo da u daljini vidim da seva, ali nisam bio sasvim siguran. Pored mene je sedela Lana. S’vremena na vreme... |
Drugo poglavlje: Kako ubiti pticu rugalicu
20.09.2004.
Gledao sam u nebo. Bilo je previše crveno,više nego što treba. Gledao sam i u Sunce koje je polako počelo da se stapa sa zemljom. Nešto mi nije bilo jasno.
Čekao sam Deni, moju najbolju drugaricu. Čekao sam je već petnaest minuta. Nje još uvek nije bilo. I taman kada sam hteo da krenem uledao sam njene crne kovrdže. Probijala se kroz gužvu iz gradskog autobusa.... |
Prvo poglavlje: Tako je sve počelo
22.09.2004.
“Gospodine…”
“Gospodine,da li me čujete?”
Osetio sam nečije ruke na svom licu. Isprva,pomislio sam da me doziva muški glas,ali kako sam dolazio svesti,glas je počeo da se razbistrava i postaje jasniji.Otvorio sam oči i ugledao nepoznatu ženu ispred sebe. Imala je oko četrdesetak godina.
“Oh…Za trenutak sam pomislila da ste…Um…” | |
| | Корисници тренутно на форуму: Нема
| Уредници: | d@ne, Bloger | Permissions in this forum: | Не можете писати нове теме у овом форуму Не можете одговорити на теме у овом форуму
| |
| Корисници тренутно на форуму: Нема
| |
| | Нове поруке Нове поруке [ Популарне ] Нове поруке [ Закључене ] | Нема нових порука Нема нових порука [ Популарне ] Нема нових порука[ Закључене ] | Predlažemo Obaveštenje Popularno
|
|
| |
|